September192014

tebi-cuvam-zadnji-ples-zauvek:

Moze li neko na ovom svetu da mi objasni kako se preboljeva neko?

Ništa se ne može preboljeti, sve ostavlja posljedice. Kad čaša jednom pukne možeš je i zalijepiti i opet koliko god vremena prošlo čaša je i dalje oštećena. Ništa se ne preboli nego se samo nauči živjeti bez nekih osoba. Postoje ljudi koji ce učiniti da čaša zaboravi da je slijepljena..a čaša ce više cijeniti nježnu ruku čovjeka nakon druge ruke koja ju slomila.

1PM
“Nikad neću shvatiti cure koje trose masu para na cipele kakve bi samo neka baba obula u polje jer su neka poznata i skupa marka. Boli me kurac jel dizajnersko ili ne jer draga moja, ogavno je.” (via stihovizatebe)
12PM

myjasnaa said: moze neki text ili citat o ne uzvracenoj ljubavi ili neki tuzno ljubavni ali da bude poucana za osobu koja ga cita

Može, naravno samo čekajte da me uvati inspiracija :D

September172014

Rezanje….I ostalo(Nemoj!)

Ako nikad niste prošli oštricom preko svojih ruku, bedara, trbuha ili nekog dijela tijela , kao osoba koja je savjetujem vam da to ne činite. Zavidim vam na lijepim rukama, na prekrasnim zapešćima, zavidim vam na miru koje imate kada nosite majice kratkih rukava. Ljudi smo, nismo od papira da bi smo se rezali,nismo stvari da se prepolovimo, nismo kosa da se skratimo. Rezanje stvari ima korist, ali rezanje ruku nikada. I znam da je dvolično od mene…Voljela bih da nikad nisam…Da nikad nisam htjela povrijediti sebe s mišlju da nisam dovoljno dobra, s mišlju da zaslužujem kaznu, a u isto vrijeme nagradu. Željela sam otići. Osjećala sam kao da gledam krivi film. Znate kad odete u kino, film ispadne katastrofa i sve što želite je samo ustati i napustiti kinodvoranu. Ali život nije film. Nismo osuđeni da samo sjedimo i gledamo kako se sve odvija pred našim očima,a mi ne možemo poduzeti ništa. To si ponavljam svaki puta kada poželim da odem.  I vidite još nisam otišla… Nisam otišla. I neću otići dok ne poljubim vaš svaki ožiljak i svaku vašu ranu. Neću otići jer znam da postoje ljudi koje je potrebno primiti za ruku, da postoje ljudi koji skrivaju svoje ruke. Želim im reći, odvrnite preda mnom rukave, uklonite narukvice, skinite puder sa krasta. Sa mnom možete biti vi i možete biti ja i ja ću biti vi. Znam vaš svaki osjećaj, svaku vašu misao. Nisi debel/a…Nisi ružn/a! Nisi glup/a! Nisi bezvrijed(a)n/a! Znam da žilet može biti prijatelj premda nanosi bol, znam da vas može smiriti u trenu, znam da može osloboditi neke osjećaje, natjerati crne leptiriće da odlepršaju kroz pukotine na tvojoj koži. Ali mogu i ja. Imam ruke, mada oštećene one mogu i dalje da grle, da miluju….Tko god da si, kakva god da si osoba, što god da ti se događa ja te volim! Volim te ! Volim tvoju krv kao što je voli tvoja koža koja ju štiti, tvoja koža koja vapi da bude milovana, a ne rezana! Volim te, potreban si mi kao hrana tijelu i zato moraš da jedeš…Potreban si mi ti i potreban si svijetu više nego što je žilet potreban tebi! Volim te!

12PM

Netko me zatražio tekst o rezanju, krenut ću s pisanjem, ali bih molila ljude da me ne odfollowaju radi toga ili pišu neke ružne riječi. Unaprijed hvala :)

September162014
“Hoćeš li biti moj huligan? Ti ćeš mi pisati grafite, a ja tebi pjesme. Spavat ćemo danju, praviti probleme noću. Ti ćeš se tući za mene, a ja ću te braniti od svih kad kažu da si loš. Hodat ćemo raščupani, nasmijani s kapuljačama na glavi. Glupirat ćemo se i rugati svima jer se nitko neće voljeti kao mi. Sjedit ćemo, pušiti cigare i piti pivo i ništa nam drugo neće trebati da budemo sretni. Ponašat ćemo se kao djeca, ali i voljeti i kao djeca. Davat ćeš mi svoju jaknu kad mi bude hladno. Zvat ćeš me :”Debela”, a ja tebe “Najljepši”..I nitko nam neće moći ništa..Ti i ja,moj huligan i ja protiv cijelog svijeta.” stihovizatebe (via stihovizatebe)
5PM
“Vidio sam kako te momci gledaju…I ja te tako gledam…
-Kakvi momci?Nisam vidjela…Gledala sam samo tebe…” (via stihovizatebe)
5PM
“Sve će proći…I sreća…I tuga…I ljudi…I bol..Sve će proći…I život…” (via stihovizatebe)
5PM
“I vrckasta…I smotana…I blentava…I duhovita…I najdraža…I MOJA..” (via stihovizatebe)
5PM
“Isti si ova čaša na stolu..
-Što bi to trebalo značiti?
Pa naizgled sjajan,iznutra prazan…Jedino što radiš je ideš od usana do usana…” (via stihovizatebe)
5PM

Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi kaže: Miruj! U smrti se sniva

Utjeha kose, Antun Gustav Matoš (via stihovizatebe)
5PM
5PM

(Source: soytudiablo)

9AM

(Source: onemoreshitt, via itsanjazakii)

7AM
amalittlegirl:

Oboje smo bili umjetnici. Ja sam pisala tintom, a on je slikao maskarom po mom licu.

amalittlegirl:

Oboje smo bili umjetnici. Ja sam pisala tintom, a on je slikao maskarom po mom licu.

← Older entries Page 1 of 61