April152014

Kad ti lijepi dečko pošalje poruku

Kad ti lijepi dečko pošalje poruku prvo si :

pa par minuta nakon TKO TI JE PLATIO  :

April142014
“Smrt je moja jedina sreća,moja nada.Nada da će sve prestati.Smrt je možda bolna,ali boli li više od osjećaja da si sam,da si usamljen,neshvaćen i nebitan..Ne boli više od slomljenog srca,onoga trena kad kao da pokušavaš progutati kilograme stakla natopljenih suzama.Onog trena kada ušutiš, ne možeš progovoriti ni riječi jer počeo bi plakati,jecati..Ili boli li više od onoga trena kada shvatiš da ne možeš više ni plakati, da si samo presušena rijeka koja nikad neće dospijeti do mora?Boli li više od prejedanja pa osjećaja krivnja i još veće mržnje koja ustupi ?Ili boli li više od gladi ?Boli li više od mučnine koja nastupi nakon popušene kutije cigareta u par minuta?Ili mučnine nakon alkohola kada piješ da zaboraviš i probleme i sebe?Boli li više od ruku obilježenih žiletom? Boli li?Kažu usprkos boli vrijedi živjeti..Ali što znači živjeti?Zar živjeti znači biti zarobljen svojim mislima,u krletci sazdanoj od boli, od rečenica koje se repriziraju u mojoj glavi?Zar živjeti znači čekati tren kad ćeš umrijeti?Zar živjeti znači uspavljivati se suzama?Živjeti znači sjediti satima na podu kupaonice ?Zar živjeti znači umirati polako?Ja nisam živa,ja samo dišem…Ja samo patim..koja je moja funkcija ovdje?Jesam li tu samo kako bi podsjećala ljude kako su sretni..Kako bih slušala kako nisam dovoljno dobra…Ali trudim se .Pokušavam,ali umorna sam.” Tko sam ja?(O smrti,2.dio)

(Source: stihovizatebe)

5AM
“I opet nervoza pa zapalim cigaretu…Kad bi barem uspomene bile cigareta…Da ih sve zapalim, udahnem dovoljno uspomena,dovoljno otrova koji će ostati u meni,koje će me lagano trovati, a ostale nek odu u dim..One najbolnije..Pa da gledam kako se dižu u visine i sva nervoza prođe..” (via stihovizatebe)

(via stihovizatebe)

5AM
“Kakav je to osjećaj biti sretan?” (via stihovizatebe)

tuga citat 

5AM
“Najljepše mi je kad se nakon dugo vremena čujem s njim i imam onaj osjećaj da se ništa nije promijenilo…”
5AM
“Nisam više zaljubljena u njega…Nakon svega nastupila je neka čudna ljubav…Nije mi važno s kim je ,gdje je…Važno mi je da je sretan…Jer znam da i on usprkos kilometrima misli na mene…Čak i onda kad više ne pričamo..”
5AM
“Ti! E, baš ti! Ti koja čitaš ovo ljepša si nego što misliš…”
April122014
“Kad već drugi nisu tu,barem je osmijeh uvijek tu…”
April112014
“Ovaj svijet joj nije odgovarao stoga je izmislila svoj i zatvorila se u njega…”
April92014

maisamaya asked: Slucajno sam naletjela na ovaj tekst sto si napisala. Predpostavljam da se radi o tebi. Ja to vjerovatno nikad necu razumjeti zasto neki ljudi povrijedjuju sebe, dovoljna je ona dusevna bol koju osjecam. Imam poznanika koji se povrijedjuje,poceo je ciniti i neke gore stvari,sve u nadi da ce privuci neciju paznju i lakse preboljeti. Nadam se da si dobro :)

Većina tekstova koje pišem govore o mnei, pisnaje je moj ispušni ventil..Mnogi ljudi neće razumijeti,ali mislim da je to ono što te tjera da zaboraviš na onu duševnu, da u isto vrijeme kazniš sebe i da si pomogneš,ali nije samo prelaženje oštrim predmetom po koži samoozlijeđivanje..Svako prejedanje,svako nejedenje,neko pušenje cigareta,neko ispijanje alkohola,neko ne izlaženje sebe, odbijanje ljudi od sebe,zanemarivanje škole ili fakulteta…Nadam se da je on dobro..ja to ne činim radi pozprnosti,radi pažnje niti da mi ljudi govore nemoj..Jednostavno uništavanje sebe je postala moja ovisnost…Samo oni koji su ovoliko očajni i tužni kao ja mogu razumijeti,nažalost…Divno od tebe što brineš i to za nekog koga ne znaš,divna si osoba ,hvala ti…

3PM
“Oprosti što sam ja JA…Vjeruj meni je više žao…”
3PM
“NIJE MI NIŠTA…Rečenica koja znači : SVE MI JE,ALI NE PITAJ VEĆ ZAGRLI ME…”
3PM

Mojoj majci

Pitala si me odakle krv na mojem rukavu, a ja sam slagala da sam posijekla prst..Par dana nakon pitala si me odakle kraste na mom zapešću, a ja sam slagala da sam se ogrebala..Da ti kažem ne bi razumijela…Ne bi rzaumijela zašto sam to napravila, ne bi razumijela da si to ti uradila sa svojim pogledima, sa svojim: DEBELA SI, sa svojim KURVO,sa svojim GLUPAČO,sa svojim pogledima kad bih obukla neku haljinu, sa svojim TO TI NE STOJI, sa svojim TI SI JAČE GRAĐE, sa svojim IMAŠ ŠIROKA RAMENA, sa svojim IMAŠ PREŠIROKE KUKOVE, sa svojim NEPREPOZNATLJIVA SI KAD STAVIŠ ŠMINKU,sa svojim komentarima na druge cure, sve su ti bile ljepše,sve su bile zgodnije,sve su imale ljepšu kosu,ljepše noge ,ljepši trbuh..Rekla si: NE ZNAM; NISI GRAĐENA NA MENE…A kad bih ja počela komentirati svoje mane oduvijek si govorila ODAKLE TI TAKVE STVARI?OTKUD TI KOMPLEKSI…

Ma ni otkuda…Pa nije da mi ih je netko utuvio u glavu…Nije da je tvoje neprestano ponavljanje rečenice : STVARNO SI STVORENA ZA NIŠTA ili KURVETINO ostavilo utjecaja na moju psihu, nije da je nemogućnost komunikacije učinila me nesretnom. I da je ti bi opet rekla kako si ti žrtva i kako ja uvijek izmišljam,kako sam luda i kako tebe nitko ne voli..Onda bi krenula pričati o tati i stvarima koje te muče i za sve bi okrivila mene,ja sam ti uvijek bila vreća za udaranje..Toliko puta si me unesrećila,a nikad nisi primjetila da sam nesretna ili bi se pravila da ne vidiš, nisi vidjela kad sam jecala,nisi vidjela kad sam zamišljeno gledala u jednu točku,ni onda kad bih se zatvorila u svoju sobu i satima ne izlazila…Za tebe sam uvijek bila nevidljiva…Za tebe sam samo fetus koji nije ispao kako si htjela,nisam ispala kako si me zamislila premda sam se trudila pokazati tti da te unatoč svemu volim, premda sam pokušavala da me zavoliš unatoč tome što misliš da se ne uklapam u našu obitelj…Ali očito nikad nećeš shvatiti…

March292014
March282014
“Treba mi momak,momak poput ljepila- dovoljno jak da zalijepi mene,da zalijepi sve moje krhotine,da nježno prođe preko sljepljenih napuknuća i kaže : Ne brini,sad si u mojim rukama,sad si sigurna i neću dozvoliti da opet padneš,nećeš se više nikad slomiti..I možda više nećeš biti ista kao što si bila prije,ali sada ćeš biti moja,iako krhkija sada imaš ruke koje će te uhvatiti..”
← Older entries Page 1 of 37